Cordillera Blanca, još malo po brdima pa malo po sjeveru

Cordillera Blanca jedna je od najljepših regija za trekanje u Andama. Prvo smo se navrnuli na plac po spizu pa u brda

Snježni vrhunci u daljini

Naš šatorac na 4300 metara

Nataša i tovari u borbi za večeru. Jadno magare nema pojma da je sutra na meni-u

Još jedan tovar, sa velikim ruksakom

Gazdarice od tovara

Tovar odmara na prevoju od 4740 m.n.v.

Alpamayo, jao što je lip

Tovar na silasku

Nakon smrzavanja natrag do mora, na sjeveru Peru-a frajeri rade čudnovate čamčiće od slame i njima plove oceanom (jaaaako veliko more, veće i od Jadrana) i idu u ribičiju. Nevjerojatno

Umjetnička

Nasca i Lima, Peru

Pisco - jedan od najžalosnijih gradova koje smo posjetili, (1997 godine 80% grada je uništeno u potresu)

Ali su zato plaže u okolici prepune ...

Ballestas islands proglašeni su nacinalnim parkom poradi nebrojenih vrsta morskih ptica koje tu obitavaju, a pronađe se i pokoja kolonija tuljana i pingvina

Lima - glavni grad Peru-a, prepun crkava, policije, grafita i velikih trgova

Muzej inkvizicije u glavnome gradu gdje zorno objašnjeno i prikazano kako je crkva "istjerivala" zlo iz svih nevjernika i nepodobnih

Salkantay trekom do Machu Pichu, Peru

Natovareni ko mazge krenuli smo na 5-dnevni trek do Machu Pichu

Na prijevoju 4600 m.n.v.

Nakon 3 dana smrzavanja, banjamo se u toplim izvorima

Na ovim strmim goricama ni Zagorci ne bi klet izgradili, a domaći imaju polja kuruze do kojih se treba uspentrati 900 visinskih metara

Naše konačište u hramu Inka sa pogledom na Machu Pichu

Konačno smo stigli, pogled na sveti grad sa brda Wayna Pichu-a
Machu Pichu u punom sjaju

Od samog grada fascinantnije je mjesto gdje je izgrađen. Od građevina ostali su samo savršeni zidovi i terase

Upozorenje čitateljima

Dragi naši, pošto kasnimo jako sa objavom postova skratit ćemo priču i objavljivati samo fotke, a više o našim pustešestvijama moći ćete čitati na http://blog.vecernji.hr/no-madi/

Cusco - prijestolnica Inka, Peru

Na cesti za Cusco dočekalo nas je iznenađenje: „paro“ iliti po domaći „prosvjedi“. Nemamo pojma o čemu se radi niti se čini da ćemo skoro krenuti. Na cesti drvlje i kamenje, a dečki iz busa bacaju se na nogomet sa domaćima. Nakon pola sata vođa prosvjednika se zahvalio svima na strpljenju i objasnio da zatvaraju ceste kako bi prenijeli glas o tome što se dešava u zemlji. A dešava se to da je vlada donijela novi zakon o „slobodnoj trgovini“ sa USA prema kojem velike korporacije koje eksploatiraju Amazonu imaju slobodne ruke te više ne moraju tražiti dozvolu od Indigena koji tamo žive. Amazona je već na rubu ekološke katastrofe i ne želimo zamišljati što će tek sada biti. Indijanci sa tog, sjevernog dijela zemlje organizirali su mirne prosvjede na što je vlada poslala vojsku koja je poubijala 100-300 prosvjednika o točnom broju se spekulira i danas. Indigna stanovnici na jugu koji su organizirali ove prosvjede žive u Andama, potomci su Inka i nemaju nikakve veze sa Indijancima iz amazonske prašume, ali su se iz solidarnosti podigli na noge. Naša se priča nastavila tako da su nas pustili na prvoj barikadi, ali zaustavili na svim ostalima tako da smo umjesto 10 putovali 22 sata i micali kamenje sa ceste cijelu noć (Gruba je pomaknuo najviše kamenčića)

Cusco je nekada bio prijestolnica ogromnog i bogatog Inka carstva koje se na svom vrhuncu početkom 16-og stoljeća prostiralo od središnjeg Čilea do granica današnje Kolumbije. Dolaskom španjolskih osvajača – konkviskadora pretvoren je (naravno pomoću ukradenog zlata) u jedan od najljepših kolonijalnih gradova Južne Amerike

Ova je crkva (za ne povjerovat, ali ima ih više po glavi stanovnika nego u nas), kao i mnoge građevine u centru, sagrađena na starijim temeljima Inka hrama

Ulice su zadržale štih tih davnih vremena što gradu daje poseban šarm

21.-og lipnja održava se najveća fešta u gradu: Inti Raymi. Za Inke je zimski (kod nas je tada ljetni) solsticij bio najvažniji događaj u godini jer je tada bog Sunca u svojoj punoj snazi. Tjednima prije samog događaja u gradu se okupljaju stanovnici okolnih naselja natječući se u šarolikim plesovima. Posvuda se ponosno vijori Indigena barjak

Sa povećanjem svijesti za prava Indigena povećava se i potreba za očuvanjem prirode odnosno majke zemlje (Pachamame) za koju se oni zalažu (iako to nikoga ne sprječava da baca plastične vrećice i boce). Na tu je temu na gradskome trgu postavljena odlična izložba na kojoj su između ostalog prikazane velike korporacije kao „vrazi“ koji nam muzu zemljicu i šaman koji je pokušava zacijeliti

Jezero Titicaca - mjesto gdje su rodjene Inke, Bolivia

Jezero Titicaca najviše (4000 m.n.v.) je plovno jezero na svijetu. Kako bi se skratio put oko jezera vozila se prevoze skelom s jedne obale na drugu

Copacabana je najpoznatije mjesto na obalama jezera, ime je valjda dobilo po slavnoj plaži u Riu. Samo što ovdje kupanje nikome ne pada na pamet zbog temperature vode, a bogmeč i zraka. Za Bolivijce je najvažnija mjesna crkva posvećena Djevici od jezera. Kada netko kupi novi auto i prije no što uplati osiguranje doveze ga ispred ove crkve da ga posveti prvo svećenik, a onda i šaman

Na barjaku se ponosno vijore bolivijska i indigena zastave. Evo Morales (prvi indigena predsjednik) potonju je proglasio drugom službenom zastavom Bolivije te time i mnogim drugim potezima vratio dignitet starosjediocima koji su do prije par godina smatrani „građanima drugog reda“

Nakon kraće vožnje brodom stižemo na Isla de sol, („otok sunca“) koji kao da je ostao u nekom drugom vremenu. Nema automobila, samo magarci, kuće od blata i slame i stanovnici u šarenim nošnjama

Izgleda poznato? Da nema tetica u ponču mislili bi da smo na moru Jadranskom

Sa vrha otoka vidici su spektakularni, okružuje nas nepregledno plavetnilo i snježni vrhunci 6000-njaka

Cijelom dužinom Isla de Sol proteže se cesta koju su izgradile Inke. Ovdje su naime prema legendi rođeni Manco Kapac i Mama Ocllo (djeca boga Viracocha) da bi potom osnovali Cuzco i dinastiju Inka

Cesta vodi do hrama koji je izgrađen pokraj svetog kamena iz kojeg se vjeruje da su stvoreni

Čitav je otok izbrazdan terasama i suhozidima koji potječu još iz doba Inka. Dio njih se i dalje obrađuje na isti način kako se to radilo prije 500 godina. Stanovici otoka su zapravo Aymare koje su Inke zatekle kada su došli na ovo područje, a od kojih su naslijedili kult Bog Sunca. Aymare dan-danas međusobno pričaju svoj jezik, a stariji stanovnici nikada nisu ni naučili španjolski

Kolika ovca !?#?

Na polju koje ujedno služi i kao nogometo igralište priprema se zimnica. Najvažnije povrće koje tu uspijeva (mrkva i 100 vrsta krumpira) čuvaju za nadolazaću zimu na specifičan način: prvo se zakopaju u mulj na mjesec dana, potom se dobro izgaze dok se voda ne iscijedi i zatim se ostave da se osuše na suncu. Na taj se način mogu koristiti sljedećih 6 mjeseci

Inke su od trske radili čamce koji izgledaju kao igračke, ali su nevjerojato čvrsti pa su u njima plovili čak i Pacifikom